VJESNIK 31 - PROSINAC 2003

Projekt
Centar za autizam

Potaknuti emisijom na Hrvatskoj televiziji o korisnicima centra za autizam, kojima je potrebna financijska pomoc za uredjenje dotrajale zgrade, kao i pomoc u naturi, pokrenuli smo u ozujku 2003. Godine akciju prikupljanja novcanih i materijalnih sredstava. Gdja Lies Potters keramicarka donator ZNH izradila je unikatne salice s imenima i simbolima korisnika uz jos jedan broj keramickog posudja. Sakupljen je i novcani dar od 1000 eura. Darovi su predani 25 rujna centru za autizam zagreb. Korisnici su bili presretni osobnim darom. Zahvalili su se time sto su darovali gospodji potters crtez koji su sami izradili. S centrom je dogovoreno da ce novcani dar upotrijebiti za obnavljanje prozora. Urucavanje darova bilo je popraceno medijima u Vecernjem listu i u Dobro jutro hrvatska. Uprava ZNH zahvaljuje svim donatorima koji su se odazvali ovoj plemenitoj akciji. Hvala u ime korisnika, roditelja i djelatnika. Renata Dosen

Susret
Boris Maruna - Hrvatska matica iseljenika

U Rotterdamu se od 14 do 20 lipnja 2003. godine održao 34. po redu International poetry festival. Među sudionicima ovogodišnjeg festivala, koji okuplja pjesnike iz svih zemalja svijeta, našla se po prvi puta i Hrvatska koju je predstavljao pjesnik Boris Maruna koji je ujedno i ravnatelj Hrvatske matice iseljenika. Stoga se nekoliko članova Upravnog odbora Zaklade Nizozemska – Hrvatska susrelo s gospodinom Marunom te ga upoznalo s radom i aktivnostima ZNH, a isto tako razgovaralo se i o mogućnostima suradnje između Zaklade i Hrvatske matice iseljenika. Gospodin Maruna je izrazio zadovoljstvo postojanjem Zaklade smatrajući potrebnim da se održavaju veze između domovine i iseljeništva, ali isto tako i između dviju zemalja. Na susretu je rečeno da svi budući projekti i aktivnosti Zaklade mogu naći uporište i potporu u Hrvatskoj matici iseljenika, a isto tako je otvoren i prostor za suradnju u časopisu Matica o izvještavanju njenih čitatelja o zbivanjima i aktivnostima u Nizozemskoj. U međuvremenu je gospodin Maruna imenovan hrvatskim veleposlanikom u Čileu, dok je na mjesto ravnatelja Matice došao gospodin Nikola Jelinčić. Ovim susretom s gospodinom Marunom Zakladi je omogućena suradnja s Maticom iseljenika što će zasigurno pridonjeti u ostvarivanju njenih aktivnosti na području kulture i obrazovanja između Hrvatske i Nizozemske. U kratkom razgovoru za Vjesnik ZNH Boris Maruna je iznio svoja mišljenja o situaciji u Hrvatskoj, ulozi Hrvatske matice iseljenika i o mogućnostima suradnje između Hrvatske i Nizozemske: O Hrvatskoj: U Hrvatskoj postoji svijest da sutrašnjega dana nema. Ako ne ostvariš sve u godinu dana znači da nisi uspio. Taj problem proizlazi iz nepovjerenja u državu i komunističkog mentaliteta koji je još uvijek prisutan kod nas. Mislim de će sve više mladih ljudi dolaziti do spoznaja da je na takav način nemoguće ići naprijed iako moram reći da ta klima sporo prodire. Kada sam došao u Nizozemsku, vozač taksija mi je rekao da je Bog stvorio svijet, a Nizozemci Nizozemsku. Dakle, sva vrijednost sastoji se od zemlje i ljudi. Nema drugih vrijednosti. Mi imamo i zemlju i ljude ali još uvijek postoji svijest iz komunizma: meni je dobro, za druge me briga. O ulozi Matice iseljenika: Uzmite za primjer Hrvatsku bratsku zajednicu u Americi. To je jedno osiguravajuće društvo koje broji 100.000 članova. Preko 20 njihovih grupa dolazi u Hrvatsku i skoro nitko od njih ne zna hrvatski jezik ali svi znaju bolje od nas pjevati i svirati. Kako održati svijest da je netko porijeklom iz Hrvatske, a ne zna jezik? Tu dolazi folklor na scenu. Narod se ne definira samo po jeziku već je on samo jedan od čimbenika koji definira čovjeka. Dakle, Matica ima ulogu da održi vezu među svim tim ljudima jer su oni bitni za Hrvatsku. Ne samo zato što smo mali narod već i zato jer ti ljudi čine svijet skupa s nama. Bez njih smo samo mali komadić Balkana i ništa drugo. Suradnja između Hrvatske i Nizozemske Situacija s Hrvatima u zapadnoj Europi je drukčija nego s onima koji žive u Americi ili Novom Zelandu. Ipak je Hrvatima iz Njemačke ili Nizozemske puno bliže i jeftinije doći do Hrvatske nego onima u Americi. Isto tako, u zapadnoj Europi su prije osamostaljenja Hrvatske djelovali tzv. jugoslavenski klubovi u kojima i nije bilo mjesta za Hrvate te su oni više bili aktivirani u organiziranju političkih klubova. No, s dolaskom samostalnosti Hrvatske takvi klubovi su se gasili jer više nisu imali razlog postojanja. Sve što je ostalo u zapadnoj Europi jesu nogometni klubovi Kroacije, ali i poneke organizacije i udruge koje još uvijek djeluju kao što je na primjer Zaklada. Mislim da takve organizacije mogu pomoći i Hrvatima koji se nađu u nekoj zemlji zapadne Europe kako ne bi bili izgubljeni i anonimni, ali i suradnji između Hrvatske i zemlje u kojoj se Hrvati nalaze. Primjerice, kulturološki govoreći, Nizozemska je poznata po likovnoj umjetnosti, ali ne treba zaboraviti da i Hrvatska ima što za ponuditi. Zašto se ne bi dva likovna udruženja iz Hrvatske i Nizozemske dogovorila o međusobnoj suradnji, izložbama itd. Mislim da bi to koristilo i jednima i drugima. Primjer može biti i suradnja u viskom školstvu. Netko iz Hrvatske može doći na godinu dana u Nizozemsku, steći iskustvo i znanje i nakon toga ga prenjeti u Hrvatsku. Mogućnosti ima mnogo i da bismo to što bolje ostvarili trebamo što manje na stvari gledati crno-bijelim očima i više raditi na širenju pogleda - imati open mind.

Statistika
Broj Hrvata u Nizozemskoj

Nizozemski statističari Maarten Elders i Han Nicolaas razradili su statističku metodologiju i utvrdili broj alohtonih Hrvata u Nizozemskoj od 1992. do 2002. godine. Centralni ured za statistiku objavio je njihove podatke u mjesečniku ‘Maandstatistiek van de bevolking’ u studenome prošle godine. Suverenost i samostalnost Republici Hrvatskoj Kraljevina je Nizozemska priznala odlukom ministarskog vijeća 24. siječnja 1992. godine. Broj alohtonih Hrvata u Nizozemskoj bio je sve donedavno nepoznat. Poznati su bili samo neslužbeni podaci. Prije raspada SFRJ nizozemska je statistika državaljane SFRJ registrirala prema federalnoj ali ne i republičkoj pripadnosti što je i bio razlog nepoznavanju statističkih podataka o broju alohtonih Hrvata u Nizozemskoj. Pod alohtonim Hrvatima podrazumijevaju se osobe rođene izvan Nizozemske ili u Nizozemskoj koje ili imaju hrvatsko državljanstvo ili najmanje jednog roditelja hrvatskog državljanstva. Prema statističkoj metodologiji koju su izradili M. Elders i H. Nicolaas broj alohtonih Hrvata prve i druge generacije u Nizozemskoj je iznosio u : 1992. 4.700 Iz prve generacije: 3.100 Iz druge generacije: 1.600 1993. 5.000 3.200 1.700 1994. 5.600 3.700 1.900 1995. 5.900 4.000 2.000 1996. 6.300 4.200 2.100 1997. 6.400 4.300 2.200 1998. 6.500 4.300 2.300 1999. 6.700 4.300 2.400 2000. 6.900 4.400 2.500 2001. 7.200 4.600 2.600 2002. 7.300. 4.700 2.700. Usprkos činjenici raspada SFRJ nizozemska statistika daje nazivu (bivša) Jugoslavija još uvijek vrlo važnu ulogu kad se radi o brojčanim podacima alohtonih Hrvata u Nizozemskoj. Naime, statistički izvještaji o hrvatskim državljanima koji su prije nezavisnosti Republike Hrvatske rođeni u SFRJ navode bivšu Jugoslaviju kao državu njihova rođenja a ne Republiku Hrvatsku. Kako su mnoga migracijska istraživanja stranaca u Nizozemskoj usmjerena na istraživanje podataka iz države rođenja kao razlikovne veličine a ne i na podatke iz koje države dolaze, što se toga tiće, nose istraživanja o migracijskim kretanjima migranata iz Republike Hrvatske u Nizozemsku uočljivu poteškoću. Za mnoge migrante iz bivše SFRJ poznato je da su rođeni u bivšoj Jugoslaviji. Nije međutim poznato da li su rođeni u Hrvatskoj. Stoga se upozorava kako je u statističkim istraživanjima o migrantima iz bivše Jugoslavije opravdanije promatrati kao razlikovnu veličinu državu iz koje migranti dolaze nego u kojoj su rođeni. Na taj je način u migracijskim statistikama vidljivije ukoliko su osobe došle iz Hrvatske. Zemlja rođenja tih osoba biti će u većini slučajeva bivša Jugoslavija. Nedostatak ove metodologije jest u tome što u takovim istraživanjima nedostaju osobe rođene u Hrvatskoj a koje su u Nizozemsku došle npr. iz Belgije ili Njemačke. Kako Centralni ured za statistiku Nizozemske odnedavno koristi i podatak o mjestu rođenja osoba upisanih u Nizozemskoj, tek će kasnija istraživanja pokazati u kojoj će mjeri pomoću tih podataka biti moguće i Hrvatsku specificirati kao državu rođenja. Svojom metodologijom Maarten Elders i Han Nicolaas utvrdili su i useljavanje Hrvata iz Hrvatske u Nizozemsku od 1991. do 2001. godine. Prema njihovoj procjeni u Nizozemsku se iz Hrvatske uselilo osoba: 1991. 102 1992. 228 1993. 593 1994. 365 1995. 285 1996. 240 1997. 168 1998. 185 1999. 188 2000. 290 2001. 169. Ivan Kantoci Alders, M. i Nicolaas H. , Allochtonen uit voormalig Joegoslavië, Maandstatistiek van de bevolking, Jaargang 50 – november 2002, Centraal Bureau voor de Statistiek, Heerlen/Voorburg, 2002. str. 12-14. Alders, M. i Nicolaas H., Immigratie vanuit voormalig Joegoslavië Maandstatistiek van de bevolking, Jaargang 50 – oktober 2002, Centraal Bureau voor Statistiek, Heerlen/Voorburg, 2002, , str. 16.

Knjiga
Grenzeloze generatie

Grenzeloze generaties, Zuideuropese jongeren over hun identiteit, Red. Jan Lucassen en Rinus Penninx Stichting Lize, Utrecht, 2002. 208 str. Cijena: 10,00 , www.lize.nl ISBN 90-801472-9-X Ova vrlo zanimljiva knjiga jest prikaz formiranja identiteta devetoro alohtonih mladih ljudi iz različitih ju noeuropskih zajednica u Nizozemskoj, te je ujedno i prilog debati zaklade Lize (Savjetodavni organ Ju noeuropljana) sugovornika kod dr avnih organa za ju noeuropske zajednice, koja se već du e vrijeme vodi na temu integracije alohtone populacije u nizozemsko dru tvo. Knjiga donosi osobne ispovijesti mladih ljudi druge generacije Ju noeuropljana alohtonog porijekla prepune osjećaja, između kojih i alohtone Hrvatice Tineke Lupi. Ispovijesti su to o integraciji i njezinu značaju za mlade ju noeuropskog porijekla: talijanskog, slovenskog, srpskog, grčkog, bo njačkog i ostalih, za njihov ivot u Nizozemskoj. Oni sami pru aju u ovoj vrlo zanimljivoj knjizi vrlo različite odgovore o njihovim vi estrukim identitetima. Kao to urednici ka u, to su osobne vizije, eseji, ‘portreti’ koje mladi ljudi pi u sami, njihova razmatranja, osobne reflekcije o vlastitim situacijama, ivotu, osjećajima, okru enju, povijesti koju su iskusili na vlastitoj ko i i o situacijama u kojima se nalaze. Tineke Lupi, alohtona Hrvatica kojoj je majka iz Nizozemske a otac iz Hrvatske, svojem je izvje taju o tra enju vlastitog mjesta u alohtonoj hrvatskoj i nizozemskoj zajednici dala naslov ‘Kriza identiteta’. Na vlastito pitanje ‘koji je moj dom’ daje svoje osobne odgovore. Alohtoni Hrvati iz hrvatske zajednice u Nizozemskoj prema njezinu mi ljenju su ljudi kompleksnijeg i dinamičnijeg karaktera nego to se to obično misli. Kulturna pozadina, razlozi za iseljavanje, socijalno-ekonomski polo aj i dob vrlo im je različita. Autohtoni Nizozemci, prema njezinu mi ljenju, gotovo i nemaju pojma o Hrvatima u Nizozemskoj. O Hrvatima imaju općenito, prema njezinu viđenju, iskrivljenu sliku. I to toliko da ni ona sama gotovo nikad iz stida ili straha od stigmatiziranja nije ljudima pričala o vlastitom hrvatskom porijeklu. Zapa a kako ni autohtoni Nizozemci nisu jednolika grupa te joj smeta to prihvaćanje postojanja različitosti, bez da se je vrijednosno procjenjuje, jo uvijek treba negdje daleko tra iti. U uvodu knjige J. Lucassen i R. Penninx prikazuju povijesnu sliku Ju noeuropljana u Nizozemskoj a u zanimljivom pogovoru iznose i ono u čemu su i oni sami prepoznali poruku ove zbirke. Ivan Kantoci

Iz tiska
Za Europu ste Balkan pun kriminala

Problem Hrvatske je što se nalazi u regiji koja se na Zapadu percipira kao jedna cjelina, i to cjelina puna nesigurnosti i kriminala. Prosječan Nizozemac ne zna točno gdje je Hrvatska, gdje Srbija, a gdje Bosna ili Slovenija; on zna samo da je u toj regiji nedavno bio rat i da je situacija još uvijek nesigurna, s puno kriminala. Prije nego pristupite stvaranju brenda Hrvatske, svakako morate informirati ljude da u Hrvatskoj postoji nešto što je izdvaja iz te kriminalne nesigurnosti Balkana; ljudi moraju znati da će se u vašoj zemlji osjećati sigurno. Ja sam već bio kod vas pa to znam, ali golema većina ljudi iz moje zemlje to ne zna. Zato morate zvati turiste, novinare, sve one koji vam mogu pomoći da se promijeni ta percepcija zapadnoeuropske javnosti. Danas još uvijek mnogo ljudi u Europi misli da se ulicama hrvatskih gradova šetaju vojnici UN-a, tzv. plave kacige. Prvo morate obznaniti svijetu da postojite kao samostalna država. Morate reći tko ste vi, što želite. Potom morate uvjeriti ljude da će se kod vas osjećati sigurno. Tek onda možete razmišljati o stvaranju brenda Hrvatske. Dig Istha, nizozemski konzultatnt za odnose s javnoscu