Tema 2

Zaklada Nizozemska - Hrvatska

PISMA I APELI NIZOZEMSKIM POLITIČARIMA U 1991. GOD.

Pismo premijeru Ruudu Lubersu, ministru vanjskih poslova Hansu van den Broeku, predsjedavajucem Donjeg doma parlamenta Wimu Deetmanu, ANP-u (Nizozemska novinska agencija). 8. svibnja 1991. "Sa zaprepastenjem, uznemireni i vrlo zabrinuti zbog krvoprolica, prosvjedujemo zbog razvoja dogadjaja u Jugoslaviji, za koje su odgovorni vlastodrsci iz Beograda, pristase politike Milosevica, Jovica i komunisticko-boljsevickih generala Kadijevica i Adzica, politike utemeljene na totalitarizmu i ekstremnom velikosrpskom nacionalizmu. Demokratski razvoji u jugoslavenskim republikama, posebice u Hrvatskoj i Sloveniji, u opasnosti su i bit ce ocuvani jedino uz brojne zrtve ako se ova antidemokratska politika sile ne zaustavi. Ovim prosvjedom i apelom zelimo izraziti nasu uznemirenost i zabrinutost za mladu demokraciju u jugoslavenskim republikama, osobito u Hrvatskoj i Sloveniji, koje teze toleranciji i Europi, razvoju trzisnog gospodarstva i europskoj suradnji. Molimo Vas i inzistiramo da upotrijebite sva politicka i ekonomska sredstva za podrsku vladama Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Kosova, da ih zastite i obranite od agresije i krvoprolica politike Milosevica, Jovica, Kadijevica, Adzica i njihovih pristasa, jer ta politika svakim trenom poprima sve zastrasujuce oblike. ...Vas glas moze sprijeciti krvoprolice. Odazovite se nasem apelu." (Supotpisnici: Hrvatska kulturna zajednica Rotterdam, Hrvatska katolicka misija Rotterdam) Pismo predsjedavajuem Savjeta europske zajednice Ruudu Lubersu, predsjedavajuem Savjeta ministara vanjskih poslova Hansu van den Broeku, dopredsjedavajuem komisije EZ-a Fransu Andriessenu, predsjedavajuem Europskog parlamenta E. Crespauu, predsjedavajuem Savjeta ministara konferencije za sigurnost i suradnju u Europi Hansu Genscheru, kopija Donjem predsjednikom domu, Wimu Deetmanu, B. Botheu u Jugoslavenskoj ambasadi i sredstvima javnog priopavanja (ANP, GPD, Echo/KRO, NRC, De Volkskrant). 1. srpnja 1991. "Osjecajuci bespomocnost i uzas zbog agresije JNA koja se posljednjih dana i sati odvija na prostorima raspadajuce Jugoslavije, okrecemo se Europi. Mi, dolje potpisane osobe i udruge, pristase mirnog demokratskog razrjesenja sukoba, izrazavamo najvecu zabrinutost zbog dogadjaja koji su upravo u tijeku. Demokratski proces zapocet u republikama Sloveniji i Hrvatskoj, a koji onemogucava rezim u Srbiji i Crnoj Gori, ocigledno zatire stab JNA iz Beograda. Na pragu 21. stoljeca demokratska Europa, utemeljena na principima postivanja ljudskih prava, kao i prava na samoodredjenje, ne smije tolerirati da se vojnom silom, protivno zelji demokratski izabranih vlada, pokusava nametnuti umjetna, komunisticka i unitarna drzava Jugoslavija. Izrijekom Vam molimo da upotrijebite sva raspoloziva politicka i ekonomska sredstva EZ-a, te da pokrenete "krizni mehanizam" Konferencije za sigurnost i suradnju u Europi, kako bi se sprijecila daljnja krvoprolia. Zastita i obrana demokracije nije duznost samo vlada u Ljubljani i Zagrebu, ve se tice i cijele europske zajednice. Trazimo Vasu potpunu podrsku kako bi republike na prostorima sadasnje Jugoslavije mogle slijediti svoj povijesni razvoj i doprinostiti slobodnoj i demokratskoj Europi." (Supotpisnici: Pax Christi Nizozemska - Utrecht, Hrvatska kulturna zajednica Rotterdam, Hrvatska demokratska zajednica Rotterdam, Hrvatska katolika misija Rotterdam, Hrvatska sportska zajednica Rotterdam, te deseci nizozemskih i hrvatskih intelektualaca u osobno ime) Apel ministru vanjskih poslova Hansu van den Broeku, upucen od clana upravnog odbora ZNH, istodobno i clana radne grupe CDA (krscansko-demokratske stranke) za Srednju i Istocnu Europu, dr. Branka Bosnjakovica, u osobno ime, objavljeno u Haagse Courantu u rujnu 1991. "Rat protiv Hrvatske poprimio je takav opseg i intenzitet da se moze govoriti o katastrofi povijesnih dimenzija. Pale su brojne zrtve, civilno stanovnistvo pati, unistavaju se velike gospodarske i nezamjenjive kulturne i prirodne vrijednosti. Stalno rastuca poplava prognanika stigla je vec i do susjedne Madjarske, Austrije i Italije, do Zapadne Europe. Kao nizozemski drzavljanin, niz godina ukljucen u politicke razvoje i pitanja ljudskih prava u Srednjoj i Istocnoj Europi, uvjeren sam da je trajan i pravedan suzivot u balkanskim zemljama jedino moguc na temelju normi i vrijednosti koje vrijede za cijelu Europu. Te se norme i vrijednosti u Hrvatskoj sada bezobzirno gaze. Politika ministra vanjskih poslova, van den Broeka, ujedno i predsjedavajuceg u EZ-u, nazalost ne pokazuje dovoljno nakane da to stanje okonca. Van den Broek zanemaruje jednu vaznu politicku dimenziju rata u Hrvatskoj. Uvjerenje da smo svjedoci obicnog etnickog sukoba vrlo je rasireno, kao i to da si Europa ne moze dozvoliti da bude uvucena u taj rat. Radi se o ocigledno i apsolutno pogresnom stavu; u trenutku kada posljednji bastion agresivnog totalitarnog komunizma poduzima masivnu vojnu intervenciju protiv drzave koja je prije vise od godinu dana izabrala put prema slobodi i demokraciji. Mislim da nije potrebno podsjecati kako je jedan drugi poznati diktator iskoristio njemacke manjine u susjednim zemljama za ostvarenje teritorijalnog prosirenja i naposlijetku za otpocimanje drugog svjetskog rata. Prvo je tvrdio da su im uskracena prava, zatim je organizirao lokalne provokacije uz sveopcu propagandu kako bi se dokazalo da je njemacka manjina u opasnosti, da bi konacno uslijedio osvajacki rat i okupacija. Posljedice za Eropu i svijet poznate su i ministru van den Broeku. Pretpostavljam da nizozemski ministar ne bi volio uci u povijesne knjige kao ministar Chamberlain godine 1991! Jer, upravo na isti nacin nedemokratski komunistiki rezim Srbije zloupotrebljava dio srpske manjine u Hrvatskoj. Taj rezim, u potpunosti podrzavan velikim dijelom JNA, sada je u osvajackom ratu protiv Hrvatske. Pritom se moze osloniti na bogato iskustvo potlacivanja albanske manjine u vlastitoj Republici Srbiji, gdje su na isti nacin "ugrozena" prava srpske manjine iskoristena kao povod da se Albancima oruzjem oduzmu fizicka, politicka, kulturna i gospodarska prava. Kada se radi o agresiji treba razlikovati napadaca od zrtve. Vano je spomena da u Srbiji postoji znacajna hrvatska manjina, oko 120 000 ljudi, iskljucujui Hrvate iz Beograda. Ni jedan hrvatski vojnik nije poslan u Srbiju da ostecuje i razara crkve i kulturne institucije. Na hrvatskim prostorima od slobodnih izbora u travnju/svibnju 1990. pa sve do masivnog vojnog pohoda, nikada nije upotrebljena sila protiv bilo kojeg moguceg oblika provokacije ili nasilja. Apsolutno se ne moze govoriti o simetriji u ovom ratu. Tko zeli otvoriti oci moze sasvim jasno vidjeti tko je napadac a tko zrtva. S moralnog gledita takodjer nema opravdanja za neodlucnost koja se krije iza formalnih interpretacija prava naroda. Na taj se nacin oduzima svaka zastita narodima u federalno organiziranim drzavama. Medjunarodno priznanje svih republika bivse Jugoslavije Hrvatskoj bi i formalno pruzilo mogucnost da pozove u pomoc UN-ovu zatitu, jer ju EZ ocigledno nije u stanju pruziti. Jugoslavija je politicki mrtva i beznacajna. Mnogi oficiri JNA, uglavnom srpski komunisti, doista misle da nije tako, te nastavljaju rat s jos vecom zestinom. Medjunarodno priznanje Hrvatske, Slovenije i drugih republika suocit ce mnoge oficire s realnoscu, primorat ce ih da shvate besmislenost rata za propalu stvar. Mnogi ce zivoti biti spaseni, a daljnja velika razaranja u Hrvatskoj i drugim ugrozenim republikama, kao sto je Bosna, ogranicena. Samo na temelju priznanja nepromjenjivosti postojecih republickih granica i medjunarodnih garancija za jednaka prava svih manjina u svim republikama bivse Jugoslavije moze se doci do trajnog i mirnog rjesenja. Van den Broek nalazi se sada u ime Nizozemske pred teskim odlukama. Ja sam i dalje uvjeren da krscansko-demokratska politika i moralni principi cine najbolji temelj za mirni prijelaz prema otvorenom i pluralistikom drutvu u Srednjoj i Istocnoj Europi. Nadajmo se da ce ministar Van den Broek na temelju tih principa priteci u pomoc fizicki i psihicki opustosenoj Hrvatskoj, prije nego to bude prekasno." Pismo clanovima predstavnickog doma, 8. listopada 1991. "Situacija u Jugoslaviji (odnosno u Hrvatskoj) svakog je dana sve gora. Prisilan brak izmedju Srbije i Hrvatske nema buducnosti. Sva nastojanja da se ponovno uspostavi staro stanje samo odgadjaju stvarno rjesenje i dovode do jos vise krvoprolica i razaranja. Jedino sto hrvatski narod zeli je da mu Europska zajednica prizna kulturni i politicki identitet. Jedini nacin da se sprijeci daljnje klizanje u totalnu katastrofu je da se postuje zelja hrvatskog naroda na samoodredjenje, izrazena na referendumu odrzanom ove godine. Ovim nacinom izrijekom Vas molimo da upotrijebite svoj utjecaj u tom smjeru. (Potpisnici: u osobno ime mnogi uvazeni Nizozemci i mnogi Hrvati koji borave u Nizozemskoj.) Apel zapadnim demokratskim vladama, zenama i muskarcima na slobodnom Zapadu, kopija premijeru Ruudu Lubersu i ministru vanjskih poslova Hansu van den Broeku. 8. listopada 1991. "Mi, clanovi upravnog odbora i simpatizeri Zaklade Nizozemska-Hrvatska, mi koji smo usmjerili svu nasu nadu u ljudski razum, ljudsko dostojanstvo, koji pruzamo potpuno povjerenje u mirno odvijanje demokratskih sustava, apeliramo na Vas. S tugom, ocajem i uzasom ustanovljujemo da su Republika Hrvatska i njen narod, kojeg obiljezava nacionalna i kulturna raznolikost, neprekidno napadani i trenutno im prijeti potpuno unistenje od strane vojne sile predvodjene s JNA. U ovom dobu europskog ujedinjenja iskorjenjuje se pred ocima naprednih sredstava priopcavanja jedna europska civilizacija. Europsko kulturno nasljedje sistematski se razara. Civilni ciljevi, ukljucujui cak i bolnice u zasticenom gradu spomenika kao sto je stoljecima stari Dubrovnik, nisu postedjeni u ovoj nemilosrdnoj ofenzivi. Tisuce nevinih gradjana postaju svakim trenutkom zrtve ove apsurdne borbe. Ljudski razum zahtijeva da podignemo glas protiv tog besmislenog rata. Obracamo se zapadnim demokratskim vladama da ovu nehumanu borbu nametnutu od strane JNA, koja je bez nadzora bilo kakvog demokratskog tijela i koja slijedi put unistenja, zaustave svim raspolozivim sredstvima. Ovaj sluzbeno nenajavljen rat vec ima za posljedicu na tisuce izbjeglica u susjednim zemljama Madjarskoj, Sloveniji i Italiji, a isto prijeti i drugim europskim zemljama. Otkada je sovjetska vojska godine 1956. ugusila madjarsku pobunu, Europa nije dozivjela takvo nasilje i razaranje kao sto je ovo koje se upravo provodi u Republici Hrvatskoj. Obracamo se svim zenama i muskarcima na slobodnom Zapadu, svima onima koji iskreno vjeruju u slobodu i demokraciju, da dignu svoj glas protiv ravnodusnosti prema hrvatskom narodu. Jedino sto trazimo je da se demokratski izrazena zelja za samoopredjeljenjem hrvatskog naroda postuje i da se zastiti od ociglednog agresora. Zaustavite nasilje u Hrvatskoj!" Pismo clanovima predstavnickog doma, 18. studeni 1991. "Stanje u Hrvatskoj prouzrokovano ratom pogorsava se iz sata u sat, a unistenje dijela europske kulture sve je blize. ZNH smatra da mnogi ljudi u Nizozemskoj nemaju dovoljno razumijevanja za situaciju u Jugoslaviji. Neodlucan stav EZ-a tome doprinosi; s jedne strane ljudi su ocevici buktajuceg rata u Hrvatskoj, dok s druge strane EZ na to reagira pruzanjem nejasnih objasnjenja. Stoga ZNH trazi sljedee: - U sukobu u Jugoslaviji jasno ukazite na agresora - imenom i prezimenom - Jasno osudite krivce i agresorima nametnite efikasne sankcije - Nastavite mirovne pregovore s onim republikama koje ih spremo zele i pojasnite kakva ce im za to biti kompenzacija - Objasnite na temelju cega cete se izjasniti za ili protiv priznanja samostalnih republika." Pismo komisiji za vanjske poslove parlamentarne frakcije PvdA (radnike stranke-socijalista), M. Barisu, 6. prosinca 1991. "Uistinu dijelimo Vase misljenje da pregovori pruzaju jedinu stvarnu sansu za rjesenje krize u bivsoj Jugoslaviji, ali isto tako se nadamo da ce posljednji uzasni dogadjaji u Vukovaru, kao i ofenziva koja je upravo u tijeku protiv hrvatskog stanovnitva u Osijeku, Vinkovcima i Zadru utjecati na to da promijenite stavove nizozemske politike: posrednicka uloga koja ne zeli praviti razliku izmedju agresora i napadnutog nije realna. O genocidu nemoguce je pregova-rati. U medjuvremenu je postalo vise nego jasno da agresija - usprkos svim sporazumima- nece prestati sve dok Srbija i tzv. JNA ne postignu svoj cilj, a to je okupacija hrvatskog i bosanskog teritorija. U svjetlu politike ciscenja stanovnistva u svim osvojenim podrucjima ocigledno je da ce ovaj rat prouzrokovati ne samo jos desetine tisuca mrtvih i ranjenih, nego i takav broj izbjeglica koji ce nadmasiti mogucnosti njihova prihvata. Do sada je preko pola milijuna ljudi izbjeglo ili je prognano sa svojih ognjista, a okupacija se nesmetano nastavlja. Poneki slucajno postivani prekid vatre nimalo ne ublazuje jezivu situaciju s kojom je ova agresija suocila Hrvatsku. U svim bombardiranim, u rusevine pretvorenim, osvojenim i "ociscenim" podrujima Hrvati su vecina: Osijek 57%, Vinkovci 75%, Vukovar i Ilok 52%, Dubrovnik 79%, Zadar 80% itd. (Podaci iz Popisa stanovnitva Zavoda za statistiku, Zagreb, 1982.). Ako znamo - a sasvim je dovoljno podataka da bi se znalo - kako Srbija tretira pitanje nacionalnih manjina u svojoj republici (Kosovo, Vojvodina, Sandzak), onda je jasno zasto ljudi masovno bjeze iz vojnom silom zauzetih podrucja. Svako odgadjanje medjunarodne intervencije kojom bi se djelotvorno zaustavila agresija, samo ce jos vise pogorsavati postojecu situaciju. Bojimo se da ce uvodjenje ekonomskih sankcija imati nedovoljan utjecaj na Srbiju i vojsku da bi se odrekle svojih aspiracija, a to je prosirenje srpskog teritorija. Pregovori o stacioniranju trupa sigurnosti pod UN-ovim okriljem do sada su jasno pokazali da Srbija i vojska zele medjunarodno priznanje novih, silom promijenjenih granica. Takva bi odluka mogla imati razorne posljedice: za hrvatski narod, ali i kao opasan presedan. Nadamo se i vjerujemo da ce nizozemska politika i Pvda odbiti ovaj srpski i vojni zahtjev i da ce ustrajati na prvobitnom stavu o neprihvatljivosti silom promijenjenih granica."