|
|
|||||||
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|||||||
Tema ZNH |
 |
Glavno pitanje oko kojeg se sva druga pitanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini vrte, pitanje je rata i mira i perspektive okoncanja ratnih sukoba u obje drzave. Jer dok se na tom prostoru ne uspostavi pravedan mir tesko je govoriti o mogucnosti rjesavanja gospodarskih, drustvenih i ostalih pitanja na pravi nacin. Upravo ovih dana traju intenzivni pregovori izmedju predstavnika hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba, a takoder se vrsi i snazan pritisak na Srbe u Bosni i Hercegovini, da bi se prihvatilo jedno politicko rjesenje koje bi zadovoljilo sve strane i koje bi onda donijelo mir. Na veliku zalost, do ovoga trenutka, nema nikakvih pozitivnih pomaka u tim pregovorima. Bosanski su Srbi odbili plan kontaktne skupine, a Srbi iz okupiranih podrucja Hrvatske i Milosevicev rezim jos ne daju nikakve znakove spremnosti da razgovaraju o modalitetima reintegriranja okupiranih podrucja u pravni sustav hrvatske drzave. Srpski rezim voljan je normalizirati odnose s Hrvatskom, ali kad oni kazu Hrvatska onda misle samo na ono podrucje koje kontrolira hrvatska vlast a ne na tzv. UNPA zone i "ruzicaste zone" - ili na 1/4 okupiranog hrvatskog prostora. Moje je misljenje da nema nikakvog smisla nastavljati pregovore sa srpskom stranom sve dok oni ne priznaju Hrvatsku u njezinim medjunarodno priznatim granicama, a jednako tako i Bosnu i Hercegovinu. Zbog toga pozdravljamo odluku ministra vanjskih poslova da ne ode na razgovore, prosli petak, u Beograd sve dok se ne ispune ti uvjeti.
U zadnjih nekoliko dana prilike u nasoj domovini komplicira cinjenica da pobunjeni Srbi iz okupiranih podrucja vojno sudjeluju u vojnim akcijama na teritoriju Bosne i Hercegovine, sto je zapravo najbolji znak potpunog kraha akcija UN i misije snaga UN u Hrvatskoj. Jer ne samo sto nisu razoruzali paravojne formacije na podrucju gdje su te snage UN stacionirane, te paravojne formacije imaju snagu napadati i teritorij druge drzave. Do 10. sijecnja hrvatski parlament postavio je rok snagama UN da, ili pocnu ostvarivati svoje zadace iz plana po kojem su dosli u Hrvatsku, ili da napuste teritorij Republike Hrvatske. Znacajnom stvari smatramo to da je oko te odluke uspostavljeno puno jedinstvo svih hrvatskih politickih stranaka, kako onih u parlamentu tako i onih izvan parlamenta.
Realno je ocekivati da ce parlament do 10. sijecnja, ako ne dodje do nekih promjena, potvrditi tu odluku i otkazati mandat snagama UN na podrucju Hrvatske. Vrlo pozitivnom ocjenjujemo odluku predsjednika Clintona da ukine embargo na isporuku oruzja za Bosnu i Hercegovinu. I posebno pozitivno, zajednicku akciju hrvatske vojske i muslimanske vojske u Bosni i Hercegovini na vise mjesta, a posebno ponovno oslobadjanje Kupresa i dijelova kupreske opcine.
U ovom trenutku vrlo je tesko reci, da li su tjedni i mjeseci koji su pred nama, mozda tjedni i mjeseci razbuktavanja ratnih sukoba ili konacnog zaokreta prema miru. To presudno ne zavisi od Hrvatske nego prije svega od Milosevicevog rezima i srpskih pobunjenika u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Imademo stosta zamjeriti hrvatskoj vlasti ali nikako i to da nije bila kooperativna prema medjunarodnim politickim cimbenicima i vrlo susretljiva prema srpskoj manjini iz okupiranih podrucja. Pri tom mislim na zakon o aboliciji, na ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Ovo je sada trenutak kada od druge strane cekamo odgovor na tu ispruzenu ruku.
Uglavnom je poznato sto je to plan medjunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu, plan kontaktne skupine. Malo je poznato, a prije svega zbog toga sto on nije i gotov, sto je to plan medjunarodne zajednice za Hrvatsku. Uskoro se moze ocekivati obznanjivanje toga plana koji nosi naslov plan B i plan Z 4. To ce biti termini koji ce se uskoro cesto upotrebljavati. No ono sto sada znademo je da on jamci teritorijalnu cjelovitost nase drzave i da veze ukidanje sankcija sa pocetkom procesa reintegriranja okupiranih podrucja u pravni sustav Hrvatske drzave. Medjutim kad je u pitanju stupanj teritorijalne autonomije srpske zajednice u Hrvatskoj, pojedine zemlje kontaktne skupine oko tog pitanja imaju razlicit pristup i jos uvijek nije uoblicen dokument u svojoj konacnoj verziji, da bih vam mogao reci sto je definitivan plan u pogledu stupnja te autonomije. No ono na cemu ce hrvatska strana inzistirati- i tu nema razlika medju politickim strankama- to je da Srbi u Hrvatskoj mogu imati teritorijalnu autonomiju samo u onim podrucjima gdje su prije rata bili apsolutna ili relativna vecina, a to je podrucje Kninskog i Glinskog kotara i nista vise. Ima nazalost nagovjestaja da pojedine zemlje kontaktne skupine teze takvom rjesenju, da cjelokupna Baranja i Istocna Slavonija takodjer dobiju visok stupanj teritorijalne autonomije, i uz to, da se za odredjen broj godina, od dvije pa cak do osam, to podrucje stavi pod medjunarodnu kontrolu, tj. da se prolongira proces reinegriranja u pravni sustav hrvatske drzave. To je za nas potpuno neprihvatljivo. Nije tajna da iza jedne ovakve koncepcije stoji Rusija.
Iduci ce tjedni dakle pokazati, koliko je veliko jedinstvo Kontaktne skupine, najvaznijih i najmocnijih zemalja svijeta, da li oni jos uvijek mogu imati zajednicki plan za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i da li ce odluka americkog predsjednika Clintona razbiti tu kontaktnu skupinu.
Meni bi, dakako, bilo puno draze kada bih vam se mogao obracati u jednom optimisticnijem tonu, no ja zelim upozoriti da Hrvatsku mozda jos cekaju vrlo teska iskusenja i da moramo biti pripravni i na najgore solucije. To je vrlo tesko reci za narod koji je toliko do sada pretrpio u Velikosrpskoj agresiji. Naravno da se ni o jednom drugom drustvenom i gospodarskom problemu u Hrvatskoj ne moze govoriti izvan ovoga opceg vojnog i politickog konteksta.
Dopustite da kazem ipak nekoliko ocjena o nasoj gospodarskoj i unutarnjoj politickoj situaciji, koja nije neposredno vezana za ovu prvu temu. Evo vec godinu dana relativno uspjesno se u Hrvatskoj sprovodi stabilizacijski program. Hrvatska je uspjela ucvrstiti svoju valutu, smanjiti inflaciju na nulu, uspostaviti unutarnju konvertibilnost kune, znacajno povecati devizne rezerve, a sada ocekujemo i veci stupanj integracije u neke evropske programe. Uskoro ocekujemo primanje u program PHARE. Dobili smo kredit od Medjunarodne banke za obnovu, Svjetske banke za obnovu, od 125 mil. dolara. Potpisali smo pismo namjera sa MMF. Dakle proces postupnog integriranja Hrvatske u gospodarske i politicke, evropske i svjetske tokove nastavlja se, nakon sto je doslo do bitnog zastoja oko involviranja Hrvatske u Bosni i Hercegovini. Vasingtonski su sporazumi medjutim tu izolaciju Hrvatske prekinuli, i na tom polju sada se stvari prilicno dobro razvijaju. No golemi su hrvatski problemi, sto smo se nasli u slijepoj ulici kad je u pitanju privatizacija nekadasnjeg drustvenog vlasnistva, jer se procjenjuje da je od cjelokupnog drustvenog vlasnistva do sada, privatizirano 3 ili 4 %. Zatim golemi gubici javnih poduzeca i banaka.
Sto se politicke situacije u Hrvatskoj tice i odnosa politickih snaga, nesto smo zadovoljniji stanjem u hrvatskom parlamentu u posljednje vrijeme. Mislimo da on dobiva sve znacajniju ulogu u politickom zivotu, ali ni izdaleka onakvu kakvoj teze hrvatski liberali, koji se zalazu za parlamentarni a ne za polupredsjednicki sustav. U Hrvatskoj je vrlo jaka tendencija da vladajuca stranka poistovjecuje sebe s drzavom i s domovinom. Cesto se sluzi metodama koje ne bismo mogli nazvati demokratskima. Sto se tice stanja ljudskih prava, ono je u Hrvatskoj zadovoljavajuce, premda bi se puno toga jos moralo popraviti da bi Hrvatska bila na razini zapadno europskih zemalja u tom pogledu. To se jednako tako odnosi na stanje u medijima, koje je zadovoljavajuce kad su u pitanju novine. Oporbi je moguce izraziti svoje misljenje, bez obzira koliko je ono kriticko u odnosu na vlast, ali na drzavnoj televiziji pretjeran je monopol vladajuce stranke.
Jednom rjecju, mi smo zemlja koja ima silne probleme, ali ja sam uvjeren i mislim da je uvjerena u to i vecina predstavnika ostalih oporbenih stranaka, da je demokratski put Hrvatskoj osiguran, i da zapravo nije ni bilo realno ocekivati, da cemo krupne gospodarske i politicke probleme prijelaza iz komunistickog sustava u demokratsko drustvo moci rijesiti za kratko vrijeme.
U procesima preobrazbe Hrvatske u potpuno demokratsku zemlju u kojoj vladaju ljudska prava i u kojoj se postuje pravni poredak, u kojem se gospodarski i politicki zivot odvija prema standardima koje je razvio zapadni svijet, veliku ulogu imaju i Hrvati koji zive u inozemstvu, svojim znanjem svojim iskustvom, svojim utjecajem. A da ste i vi ovdje u Nizozemnskoj i te kako toga svjesni evo pokazuje i vase sudjelovanje u ovakvim akcijama kakve organizira Zaklada Nizozemska-Hrvatska, a i vas odaziv na predavanja predavaca koji dolaze iz domovine.
|