|
|
|||||||
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|||||||
Tema ZNH |
 |
Naprije Hrvatsku, a zatim Bosnu i Hercegovinu, zadesila je agresija koja je izraz jednog suludog sna i projekta koji se zove Velika Srbija. Rijec je o necemu sto se najlakse i najedno-stavnije da usporediti s pogromom prije nesto vise od 45 godina u Drugom svjetskom ratu, u jednom drugom projektu koji se zvao Mein Kampf.
Predsjednik tada jedne od federativnih Republika u bivsoj Jugoslaviji, takvu objavu rata priop- cio je na povijesnom prostoru Kosova, vrlo osjetljivom za Srbiju. Ta je objava rata znacila da je u pitanju projekt po kojem ce svi Srbi zivjeti u jednoj drzavi. To je automatski podrazumije-valo objavu rata svim onim republikama bivse drzave u kojima zive Srbi, ili kako je to receno u nastupima Milosevicevih suradnika, gdje ima srpskih grobova.
Rat koji je zadesio Hrvatsku nakon tzv. vikend rata u Sloveniji, svojim je uzasom probudio i podsjetio da zlo ultranacionalizma - ili jednostavnije: fasizma - u Europi nije iskorijenjeno, da se na prijelazu iz komunistickog, jednopartijskog, nedemokratskog drustva, najmnogobrojnija nacija u bivsoj Jugoslaviji odlucila za rat, najgorim sredstvom ostvariti svoje nacionalne ciljeve. Zasto se usudila? I to je poznato. Zato sto je cinjenicom, po zakonu velikih brojeva, dobila ratni stroj bivse Jugoslavenske narodne armije i njime krenula u osvajanje onoga sto joj ne pripada. Sve je pratio Agitprop, dobro pripremljen na najbolji staljinisticki nacin ili na nacin Dr-a Göbelsa u Drugome svjetskom ratu.
Svijetu i Europi, objasnjeno je da su Slovenija i Hrvatska svojom nestrpljivoscu, podrzane Njemackom, doprinjele raspadu bivse Jugoslavije i da je Srbija krenula da pokusa sprijeciti takav jedan raspad i da na prvom mjestu zastiti svoje gradjane, pripadnike jedne od nacija federativne drzave. Ni Slovenija, ni Hrvatska, a ni Njemacka nisu priznanjem doprinjeli raspadu Jugoslavije. Jugoslavija se raspala pod pritiskom ultranacionalizma i pod cizmom Jugslavenske narodne armije, koja je prisla realizaciji tog monstruoznog projekta. Priznanje od strane Njemacke sprijecilo je daljnji pohod tzv. JNA u osvajanju Hrvatske, medjutim uvjetovalo je promjenu ritma i otvaranja novog sukoba u Bosni i Hercegovini, agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
Po svojoj surovosti, programu genocida i sredstvima rata, takva agresija nije zapamcena od srednjevjekovnih vremena, pa cak i onih kada su Huni i Avari prolazili tim prostorima. U paklu agresije, narod Bosne i Hercegovine, stvorio je iz pepela respektabilnu vojsku koja je zausta-vila prodor agresora. U vojsci Bosne i Hercegovine bore se, rame uz rame, Bonjaci, Hrvati i Srbi koji u njoj vide svoju domovinu. Nazalost, tijekom rata stvorili su se uvjeti te je doslo do sukoba izmedjuu hrvatskog i bosnja kog naroda, sukoba koji nema presedana, nije zapisan u povijesti obaju naroda, koji je neprirodan. To je dovelo u opasnost Hrvatsku da izgubi areolu zrtve, koju ima zajedno s Bosnom i Hercegovinom nakon agresije na obje medjunarodno pri-znate drzave.
Nama su cesto postavljali pitanja da li je u sukobu bosnjackog i hrvatskog naroda doslo do agresije Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. Predstavnici su vlade Bosne i Hercegovine i svi legalni organi dosljedno ponavljali i ponavljaju da se agresija Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu ne moze usporediti sa bilo cime sto se dogadjalo i sto je slicilo gradjanskom ratu u Bosni i Hercegovini. Agresija je prouzrokovala sukob manjine koja ne razumije zbivanja u Bosni i Hercegovini, koja ne razumije strateske interese Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Svako daljnje razvijanje tog sukoba dovelo bi, na nesrecu, prosirenje rata i u pitanje suverenitet i teritorijalni integritet jos ozbiljnije i jos dugorocnije. Na srecu, politicki mudre odluke u Zagrebu, Sarajevu i Washingtonu, doveli su do tzv. Washigtonskih sporazuma, sto predstavlja najveci politicki i najvrjedniji politicki dogadjaj od pocetka agresije Srbije na ostatak bivse Jugoslavije.
Bila mi je cast da u kontekstu odnosa izme u Bosnjaka-Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercego-vini budem ukljucen u delegaciju (sada je zovu tako, mislim da je u projektu drugi izraz), Isto-cne i Zapadne obale grada Mostara, koji je odlukom Europske Unije, i na poziv vlade Bosne i Hercegovine, sada pod administracijom Europske Unije. Gospodin Koschnik, kao glavni ad-ministrator, sa 230 sluzbenika Europske Unije administrira odredjeni prostor grada Mostara. Prije nekoliko dana u Brusselu izvrsena je rekapitulacija postignutoga u administraciji grada Mostara. Prevladavale su pozitivne ocjene, a ono sto nije postignutoprema zacrtanim namjera-ma i planu, objasnjeno je veoma osjetljivim odnosima nastalima nakon tragicnog sukoba, koji je na svu srecu prestao. Za to spominjem Mostar? Mostar je najozbiljniji test rekoncilijacije bo- snjackog i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i najveci zalog Federacije Bosne i Herce-govine koja je, kazu, njezna biljka, ali i utoliko vrednija. Moramo uloziti dosta napora u Bosni i Hercegovini izmedju dva naroda da se nikad ne ponovi sukob koji je bio samo na radost i u strateskom interesu zajednickog neprijatelja. Rekoncilijacija dva naroda u zaustavljanju, suzbijanju agresije, njenih posljedica, posebno po teritorijalni suverenitet kako Hrvatske tako i Bosne i Hercegovine vrlo je znacajna.
Mi smo u Bosni i Hercegovini izgubili sve iluzije u ono sto danas jos uvijek zovu medju- narodna zajednica. Umjesto intervencije, koja se podrazumijeva poveljom UN-a, i da medju- narodno priznata drzava, clanica UN-a, bude pomognuta od strane UN-a da uspostavi red i mir i da se brani, mi smo dobili tzv. humanitarnu intervenciju. Humanitarna intervencija nije zaustavila agresiju i nije otklonila opsade, prije svega glavnoga grada te medjunarodno priznate drzave, koji za par tjedana ulazi u tisuciti dan opsade. Prisustvo UNPROFOR-a prakticno zamrzava postojece stanje nakon Blitzkriega u Bosni i Hercegovini. Trupe su UNPROFOR-a postale igracka u rukama agresora, tim prije sto mandat trupa UN-a nije odgovarajuci, broj trupa nije odgovarajuci u odnosu na situaciju agresije a ni opremljenost nije odgovarajuca. Odsustvo trupa SAD-a cini UNPROFOR jos ranjivijim. U nedavnoj ofenzivi na Bihac, glavni pravci napada dolazili su iz druge drzave, drzave Hrvatske, iz jos jedne zasti-cene UNPA zone, to su ove UNPA zone u Hrvatskoj s dobro podmazanim topovima koji bi trebali biti pod kontrolom UNPROFOR-a mada ocito nisu.
UNPROFOR je fragilan, nemocan i samo promatrac genocida i posljedica agresije. Zato je nasa Misija sugerirala neki dan apel i zahtjev predsjeniku SAD-a, Clintonu (koji je davao dosta kontradiktorne izjave od pocetka rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini) da autoritetom predsjednika jedine postojece globalne supersile ishodi i to ultimatumom agresorskim snaga-ma, da se kljucevi opskrbljivanja glavnog grada Bosne i Hercegovine vodom, strujom, prirodnim plinom, predaju u ruke medjunarodnih snaga. Isto ce pismo biti upuceno Kongresu SAD od strane Parlamenta Bosne i Hercegovine. Gradonacelnik Sarajeva, gospodin Kupusovic , takodjer je uputio apel gradonacelnicima bratskih gradova Sarajeva i sire, grado-naelnicima Europe i svijeta, da dodju na skup 28-a sijecnja, kojim ce se obiljeziti tisucu dana opsade grada. Opsade grada koji je u srcu Europe, grada koji je glavni grad clanice UN-a, me djunarodno priznate drzave.
Zavrsio bih mislima o tzv. mirovnom procesu. Mirovni je proces, da kazem ukratko, samo pokusaj da se legalna vlada jedne drzave natjera na kapitulaciju. Mi smo prihvatili jedan ili drugi plan. Vi im znate imena. Oni nisu dobri. Oni dijelom nagradjuju agresiju. Racunali smo da ce mir biti nase najjace oruzje i da cemo reintegrirati zemlju, pa makar i ovim posljednjim planom Kontaktne skupine. Mi znamo sudbinu tog plana. Tzv. su medijatori zapravo portpa-roli agresora. Cesce su u Beogradu nego u Bosni i Hercegovini. Lord Owen svojim posljed-njim izjavama govori o "Velikoj Srbiji - kraljeznici Balkana", koja bi prema njemu, bila policajac u ovoj nestabilnoj regiji.
Na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine danas se prelamaju interesi dana njih Europskih clanica tzv. Unije, Europe, integracije itd. Postoji jedan paranoidan strah od neizbjeznog eko-nomskog prodora i dominacije Njemacke na jug, putem Balkana, i pokusaj da se ta dominacija zaustavi, odgodi, suprotstavljanjem jedne fasistoidne, sulude, projekcije, koja se zove Velika Srbija. Mi smo u Bosni izgubili sve iluzije i naucili smo sve lekcije. Odlucili smo da vodimo otpor, ne rat, i da odbranimo zemlju koja je samo nasa, samo onih koji vjeruju u Bosnu i Hercegovinu. Mi smo odlucili da taj otpor pruzamo, jer ne mozemo sebi dozvoliti da izgubimo rat koji nismo zapoceli, ciji je cilj unistenje naroda i otimanje nase imovine. Neki sam dan u Europskom Parlamentu rekao da smo "osudjeni" - ne da izgubimo, vec da dobijemo taj rat, jer branimo principe koje je uveo slobodni svijet.
Postoji jedna cijela kampanja danas u Europi i u svijetu da se legalna vlada i njoj lojalna vojska Bosne i Hercegovine proglase gubitnicima. Postoji glorifikacija tzv. etnicke kontraofanzive na grad i regiju Bihaca - Bihac nije pao, mada je gospodin Jasushi Akashi i drugi predstavnici UNPROFOR-a proglasavaju njegov pad iz sata u sat - ili da cetnici mogu uzeti Bihac kad zele ali eto ne zele. Cetnici bi uzeli i Sarajevo, i Bihac , i Zenicu, i Mostar da su mogli. Uzeli su sve sto su mogli, sada mogu napadati samo izolirane regije poput Bihaca ili enklava u istocnoj Bosni. U cijeloj toj kampanji nastoji se iskoristiti najprimitivnija propaganda i rjecnik agresora. Predstavnici najvisih medjunarodnih tijela nadalje inzizstiraju na gradjanskom ratu, inzistiraju na nazivu muslimanska vlada za legalne organe Vlade u Sarajevu. Sto stoji iza toga? Cilj je stigmatiziranje "nekih stranih bica" na europskom tlu, izazivanje ravnodusnosti kod javnog mnijenja u europskom ambijentu. Izazivanje ravnodusnosti za nezapamcene zlocine genocida i ravnodusnosti za opstanak jedne drzave, koja je po demokratskom receptu i uz promatrace s najvisih instanci, odlucila da bude nezavisnom i suverenom, s jasnom vecinom izrazene slobodne volje po prvi put u svojoj povijesti. Tako er se u TV programima vladu nadalje zovu "muslimanskom" unatoc cinjenici da u njoj sjede predstavnici svih njenih naroda, i da ona odrazava upravo etnicku sliku Bosne i Hercegovine, koja je uvijek bila svojevrsna mjesavina, sarenilo boja, u cemu su njezin sarm i njezina poruka.
Europa zapravo ubija sebe u Bosni, jer je Bosna po sebi anticipacija onoga sto Europa zeli biti. Medjutim drugi interesi koje smo spomenuli prevladavaju. Moram ponoviti da smo naucili sve lekcije o tzv. medjunarodnoj zajednici, o postojanju i nepostojanju Europe, i o tome sto znace medjunarodni principi, dokumenti i povelje. Bosna se osjetila odjednom vrlo usamljenom, na-pustenom, no ne i bespomocnom. Mi nismo impresionirani nikakvom agresorskom silom, mi nismo toliko slabi niti su oni toliko jaki. Dok se uz sva zvona velic i glorificira ofanziva cetnika na Bihac , koja je zapravo slomljena, dotle vojska BH s postrojbama HVO cini vrlo znacajna oslobadj anja, prodore i reintegraciju znacajnih djelova u drugim krajevima zemlje. O tome se malo prica, osim sto je neki dan, i to nas nije iznenadilo, osudjen Zagreb zbog prisustva hrvatske vojske u regiji Livna i jugozapadne Bosne. Dakle, notorne dopreme trupa iz Srbije, Crne Gore, piloti koji padaju na Bihac imaju dokumente da su iz Kraljeva itd. ne predstavljaju vise vijest. Pokusava se naci alibi za ravnodusnost u ovakvim nekakvim pronalascima ili nepotvrdjenim cinjenicama, da bi se opravdala ravnodusnost pred Bozicne blagdane, i kako bi se ovo veliko zlo koje je zadesilo Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ostavilo nekaznjenim.
Medjutim, situacija je danas (ne govorim o humanitarnoj situaciji nego o vojno-politickoj), daleko bolja nego u prvoj godini rata i u drugoj godini rata. Bosna i Hrvatska ce reintegrirati svoje teritorije, suverenitet i integritet u onoj mjeri u kojoj zbiju redove i shvate da imaju jednog jedinog zajednickog neprijatelja koji od nas otima ono sto mu ne pripada.
Dozvolite mi da zavrsim jednim citatom iz drame Beckett. Rijec je o jednom od niza engleskih kraljeva u povijesti Velike Britanije. To je kralj Henry II koji je dao Canterburyijskog biskupa Becketta ukloniti jer je bio politicki protivnik tadasnje monarhije. Taj se isti kralj nalaze i svoju kucu, obitelj i imanje porobljeno i unisteno od strane neprijatelja, obraca Bogu i kaze mu: "Zato sto si Ti dozvolio da se satru moj grad koji sam volio najvise, mjesto gdje sam rodjen i hranjen kruhom, ja cu Tebi oduzeti ono sto si najvise volio u meni." Rijec je naravno o osje- caju napustenosti, o osjecaju nepravde. Isti kralj koji je izgovorio ove rijeci, nasao je pomirenje s Bogom. Medjutim nepravda ne smije ostati nekaznjena. Pomirenje s Bogom doslo je kad je dosla kazna za zlocin. Zato se uzdajmo i u Boga i u snagu koju nam daje, da cemo nepravdu kazniti i odbraniti nase dvije divne zemlje: Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku.
|